Smokvin list novine video

Dating > Smokvin list novine video

Click here: ※ Smokvin list novine video ※ ♥ Smokvin list novine video

Previše emotivne energije su uložili u tu iluziju, neki su zato pristali i ubiti ili biti ubijeni. No, narkotika je sve manje, iako su opijati poput državnosti, misa zadušnica za ratne zločince i zlostavljanja manjina odavno legalizirani. Bolnica se spašava kao kulisa na pozornici samoobmane u nadi da će njen opstanak odgoditi suočenje s neuspjehom projekta koji je bio banalna i očita negacija moderniteta i demokracije i kao takav nije ni imao izgleda na uspjeh. I sad, nakon toliko žrtvovanih života i fizičkih i egzistencijalnih patnji, prosvjeduje se radi opstanka ustanove čija suština je spašavanje života i ublažavanje boli.

Moglo bi se raspravljati o tome je li postojanje bolnica u tako malim mjestima racionalno. I operu, zašto ne? Pretraga Tražim u dobi od u dobi od - komuniciraj privatnim porukama i chatom - objavi, razmijeni i pogledaj amaterske fotografije - pregledaj i objavi osobne oglase - pronaði osobe sliènih seksualnih sklonosti - upoznaj braène i ljubavne parove - uèlani se u tematske erotske klubove - èitaj vrhunske erotske prièe, iskustva i savjete - objavi i downloadaj video klipove Ova web stranica sadrži tekstualni, grafièki i video materijal namijenjen iskljuèivo punoljetnim osobama. Nemoguće ih je nabrojati, od poimanja države i nacije, preko jezika i pelješkog mosta, do povijesnih mitova, povijesnog revizionizma i ostalih laži i zabluda koje se ponavljaju kao mantre u hipnozi ili autohipnozi toliko uporno i toliko intenzivno da se Hrvatska razdružila od stvarnosti i u strahu od povratka u stvarnost potrebne su joj, kao ovisniku, sve veće doze zabluda. Kultura samoobmane sustavno se njeguje u Hrvatskoj već dvadeset i tri godine i toliko je prožela hrvatsko društvo, hrvatske elite i hrvatsku javnost da nalikuju biciklistu koji u strahu od pada sve brže okreće pedale te samoobmane. Isuviše je bolno suočiti se s istinom da je to bilo uzalud, ne samo zbog neostvarenih i neostvarivih vizija nego i zato što mnoge vizije nisu ni zaslužile da budu ostvarene.

I sad, nakon toliko žrtvovanih života i fizičkih i egzistencijalnih patnji, prosvjeduje se radi opstanka ustanove čija suština je spašavanje života i ublažavanje boli. I sad, nakon toliko žrtvovanih života i fizičkih i egzistencijalnih patnji, prosvjeduje se radi opstanka ustanove čija suština je spašavanje života i ublažavanje boli.

Hrvatski ponos – smokvin list hrvatske sramote - Ostao je samo ponos, onaj pretjerani, povišeni, agresivni ponos kojim se zapravo prikriva stid. Povijest Hrvatske u tih dvadeset i tri godine i nije drugo nego povijest krivotvorina i samoobmana U Pakracu se prosvjedovalo zbog pripajanja Opće županijske bolnice Pakrac Općoj županijskoj bolnici Požega.

Povijest Hrvatske u tih dvadeset i tri godine i nije drugo nego povijest krivotvorina i samoobmana U Pakracu se prosvjedovalo zbog pripajanja Opće županijske bolnice Pakrac Općoj županijskoj bolnici Požega. Nešto slično zbiva se u Novoj Gradišci čija bolnica se pripaja bolnici u Slavonskom Brodu. Moglo bi se raspravljati o tome je li postojanje bolnica u tako malim mjestima racionalno. Moglo bi se raspravljati i o astronomskim troškovima neracionalnog zdravstvenog sustava. No, to su samo simptomi. Ono o čemu doista treba raspravljati jest sveopća samoobmana u kojoj Hrvatska živi. Nitko razuman, nitko priseban ne bi trebao reći ni riječ protiv utopijske vizije sretne zemlje u kojoj svaki gradić ima bolnicu. I operu, zašto ne? Problem je u tome što Hrvatska za to nema novaca i resursa i što je dosjetka kako bi se nekom čarolijom taj novac i ti resursi mogli stvoriti prosvjedima i jeftinom demagogijom, samo još jedna u nizu samoobmana. Kultura samoobmane sustavno se njeguje u Hrvatskoj već dvadeset i tri godine i toliko je prožela hrvatsko društvo, hrvatske elite i hrvatsku javnost da nalikuju biciklistu koji u strahu od pada sve brže okreće pedale te samoobmane. Povijest Hrvatske u tih dvadeset i tri godine i nije drugo nego povijest krivotvorina i samoobmana. Nemoguće ih je nabrojati, od poimanja države i nacije, preko jezika i pelješkog mosta, do povijesnih mitova, povijesnog revizionizma i ostalih laži i zabluda koje se ponavljaju kao mantre u hipnozi ili autohipnozi toliko uporno i toliko intenzivno da se Hrvatska razdružila od stvarnosti i u strahu od povratka u stvarnost potrebne su joj, kao ovisniku, sve veće doze zabluda. No, narkotika je sve manje, iako su opijati poput državnosti, misa zadušnica za ratne zločince i zlostavljanja manjina odavno legalizirani. Ostao je samo ponos, onaj pretjerani, povišeni, agresivni ponos kojim se zapravo prikriva stid. Kada se bore za opstanak bolnice u Pakracu prosvjednici zapravo pokušavaju sačuvati svoju iluziju o Hrvatskoj. Previše emotivne energije su uložili u tu iluziju, neki su zato pristali i ubiti ili biti ubijeni. Isuviše je bolno suočiti se s istinom da je to bilo uzalud, ne samo zbog neostvarenih i neostvarivih vizija nego i zato što mnoge vizije nisu ni zaslužile da budu ostvarene. Ukine li se bolnica u Pakracu bit će to odveć vidljiv dokaz da je čitav projekt bio promašen, da je ekonomska implozija dosegla točku kada je postalo nemoguće financirati jednu malu, provincijalnu, navodno čak ne i preskupu bolnicu, dok su intelektualna i moralna implozija dokinule sposobnost poimanja ishodišnih uzroka ovog stanja koje je poprimilo razmjere — doslovno — 'nacionalne' katastrofe. Bolnica se spašava kao kulisa na pozornici samoobmane u nadi da će njen opstanak odgoditi suočenje s neuspjehom projekta koji je bio banalna i očita negacija moderniteta i demokracije i kao takav nije ni imao izgleda na uspjeh. Ta bolnica — bolnica na kraju povijesti — spašava se s fatalnim zakašnjenjem jer njena sudbina je tek mala, posljednja karika u dugom uzročno-posljedičnom lancu jednog političko-propagandnog inženjeringa koji softver provincijskih tlapnji iz devetnaestog stoljeća na silu pokušava instalirati u hardver globalne demokratske civilizacije dvadeset i prvog stoljeća. A gdje su sve likvidirane tvornice, sva radna mjesta, svi srušeni gradovi i mostovi, sve knjige koje su završile u smeću, svi raseljeni i mrtvi ljudi i sva nesaglediva šteta nastala iz jednog smiješnog i suvišnog nacionalističko-državotvornog kaprica? I sad, nakon toliko žrtvovanih života i fizičkih i egzistencijalnih patnji, prosvjeduje se radi opstanka ustanove čija suština je spašavanje života i ublažavanje boli. Ima u tome paradoksalne simbolike. Kao da je kroz nju progovorila nečista savjest. Netko nesvjesno vapi za ozdravljenjem ali, po tko zna koji put, uzima pogrešan lijek.